Proverbs 18

1Čovjek samovoljan traži što je njemu milo i miješa se u svašta. 2Bezumniku nije mio razum nego da se javlja srce njegovo.

3Kad dođe bezbožnik, dođe i rug, i prijekor sa sramotom. 4Riječi su iz usta čovječijih duboka voda, izvor je mudrosti potok koji se ražljeva.

5Nije dobro gledati bezbožniku ko je, da se učini krivo pravomu na sudu. 6Usne bezumnikove pristaju u svađu, i usta njegova dozivlju boj.

7Bezumniku su usta njegova pogibao, i usne njegove pruglo duši njegovoj. 8Riječi su opadačeve kao izbijenijeh, ali slaze unutra u trbuh.

9I ko je nemaran u poslu svom brat je raspikući. 10Tvrda je kula ime Gospodnje, k njemu će uteći pravednik, i biće u visokom zaklonu.

11Bogatstvo je bogatome jak grad i kao visok zid u njegovoj misli. 12Pred propast podiže se srce čovjeku, a prije slave ide smjernost.

13Ko odgovara prije nego čuje, to mu je ludost i sramota. 14Duh čovječji snosi bol svoj; a duh oboren ko će podignuti?

15Srce razumna čovjeka dobavlja znanje, i uho mudrijeh traži znanje. 16Dar čovjeku širi mjesto i vodi ga pred vlastelje.

17Pravedan se čini ko je prvi u svojoj raspri, ali kad dođe bližnji njegov, ispituje se. 18Raspre prekida ždrijeb, i između silnijeh rasuđuje.

19Uvrijeđen je brat kao tvrd grad, i svađa je kao prijevornica na dvoru. 20Svakomu se trbuh siti plodom usta njegovijeh, dohotkom od usana svojih siti se.

21Smrt je i život u vlasti jeziku, i ko ga miluje, ješće plod njegov. 22Ko je našao ženu, našao je dobro i dobio ljubav od Gospoda.

23Siromah govori moleći, a bogat odgovara oštro. Ko ima prijatelja, valja da postupa prijateljski, jer ima prijatelja vjernijih od brata.

24